Definicija grčko-rimskog hrvanja

Istočno sport borba je dio modernog olimpijskog programa od prvih Olimpijskih igara u Ateni 1896. godine. Poznato je pod dva imena: grčko-rimsko hrvanje ili hrvanje. Kao i svaki drugi borbeni sport, i ovaj se sastoji od pokazivanja koji je borac najjači i najvještiji.

Glavna pravila i karakteristike

Grčko-rimsko hrvanje sport je u kojem svaki sudionik pokušava pobijediti svog suparnika ne koristeći udarce i koristeći samo gornji dio njegovo tijelo (hrvanje je drugačija verzija grčko-rimskog hrvanja, jer je u njemu moguće koristiti noge kao napadno oružje ili kao braneći).

Cilj sučeljavanja je natjerati protivnika da padne na zemlju, na takav način da drži obje lopatice na strunjači. U slučaju da se ne postigne ova svrha, pobjednik borbe bit će onaj koji dobije najviše bodova u izvedbi tipki i projekcija.

U natjecanjima više kategorije postoje tri borbena razdoblja od po dvije minute. Akcija hrvača izvodi se na tapiseriji dimenzija 12 x 12 metara pod nadzorom suca koji ima

odgovornost radi provođenja pravila. Kao i ostatak borbenih sportova, i u ovom se sudionici natječu prema dobnim i težinskim kategorijama. RED Međunarodno tijelo je koje upravlja ovim sportom.

Milo iz Crotone bio je veliki borac Olimpijskih igara u antici

Ljudsko biće prakticira neki oblik borbe od pamtivijeka. Što se tiče fizičke borbe, potreban nam je određeni vještina za obranu ili napad. Također se borimo kao oblik igre, kao dio vojne obuke ili u nekom obliku sporta.

Kao što mu samo ime govori, sport se počeo baviti u Drevnoj Grčkoj, a kasnije ga je usvojio civilizacija Rimski. U tom okviru, prvi veliki borac o kojem postoje povijesni podaci bio je Milo iz Crotone. Ovaj je sportaš bio prvak u hrvanju u Vl stoljeću prije Krista. C u nekoliko navrata, oba u Olimpijske igre kao u Pitijskim igrama.

Svjedočanstva o njegovim pobjedama sakupljali su klasični autori, poput Herodota, Pausanije ili Cicerona.

Grci su uveli hrvanje na Olimpijske igre iz dva glavna razloga: ratnici trebali su biti vješti u vještini borbe, a u grčkoj mitologiji neki su junaci bili sjajni borci.

Izvorno su se borci borili u uspravnom položaju i trenirali u pravokutnom ograđenom prostoru zvanom palestra. Na olimpijskim natjecanjima borba se odvijala na području stadiona gdje je postavljen pijesak.

Grčko-rimsko hrvanje u antičkim olimpijskim igrama bilo je dio disciplina općenito, petoboj. Drevni peteroboj bio je kombinacija pet događaja: rasa brzina, natjecanje u hrvanju, skok u dalj, lansiranje bacanje koplja i diska.

Fotografije: Fotolia

Teme u grčko-rimskom hrvanju