Primjer sindroma kompulzivnog gomilanja

The sindrom gomilanjaTo je bolest koja je klasificirana kao jedan od opsesivno-kompulzivnih sindroma koji postoje u običnih ljudi; Ne poštuje dob ili društvene klase, iako je češći kod ljudi srednje i starije dobi.
The kompulzivno gomilanje obično započinje jednostavnim gomilanjem predmeta, ali nakon nekog vremena dilema o korisnosti članaka koje on ima predstavlja se subjektu i nakupljanje je Postaje opsesivan i može se povezati s paranojom, a obično se klasificira kao dispofobija u kojoj osoba ima vrlo izražen strah od gubitka materijalnih predmeta.
Porijeklo ovog problema još nije otkriveno, ali se može povezati sa:
• Nesigurnost
• Uplašen
• Anksioznost
Čini ljude povučenima i meditativnim, pa čak i izoliranima, uskraćuju prolazak do svog posjeda i počinju gomilati stvari jednu na drugu na potpuno neuredan način.

Široko je povezan s poremećajima u neurotransmiterima i predstavljen je kao prepoznatljiv:
• Nedostaci u vrednovanju stvari prema njihovoj prirodi
• Višak nesigurnosti
• Uvijek u obrambenom ponašanju

• Materijalnim objektima daje nepostojeću vrijednost.
• Gubitak reda kako osobno, tako i onoga što ga okružuje.
Kompulzivni gomilač može glatko odbiti baciti stvari, posebno iz straha da će ih izgubiti i zbog neke emocionalne vezanosti za njih, (afektivno povezuje svaku stvar s osobom, činjenicom ili okolnost)

Primjer sindroma kompulzivne kumulacije:
Gđa. Pérez je postao vrlo povučen nakon smrti svog supruga, a više od udaje posljednje kćeri.
Čak i živeći u istoj kući, gđa. Pérez je postala rezervirana i zaključala se u svoju sobu. Svi su to smatrali posljedicom smrti gospodara kuće, ali s vremenom je bilo tako okupljajući sva svoja sjećanja u svojoj sobi, zauzimajući sav namještaj, pa čak i velik dio krevet.
Radilo se o jednostavnim stvarima poput časopisa, starih novina, odjeće itd., Ali kako je vrijeme prolazilo, nakupljalo se nove stvari, poput vaza, igračaka, pa čak i kuhinjskog posuđa, koje je smatrala dijelom nje Pozdrav.
Dodani su darovi unuka, nećaka, pa čak i susjeda.
Unatoč tome, nakon nekog vremena počeo je spremati stvari koje su pronađene na ulici, poput boca, kartica, posuđa i slomljenog alata koji su drugi ljudi odbacili.
Suočena s tim problemom, obitelj ju je više uključivala u sve obiteljske aktivnosti, ali ona se nastavila povlačiti do te mjere da joj se osobna čistoća počela smanjivati.
Na kraju su se obratili stručnim savjetima psihologa koji ju je uvjerio da posjećuje rodbinu i neprestano odlazi na izlete, kao i skladniji suživot s rodbinom.
Liječenje sindroma kompulzivnog gomilanja zahtijeva, poput anoreksije i bulimije, široku i pažljivu suradnju obitelji ili ljudi koji o njoj brinu.