Elementi molitve

Rečenica se sastoji od dva elementa: subjekta (o čemu se govori) i predikata (onoga što se govori o subjektu). Od njih je predikat bitan jer se subjekt može gramatički razumjeti ili ne postojati (kao u slučaju bezličnih rečenica).
Subjekt ima svoju jezgru (imenicu ili ekvivalentnu funkciju), koja se sastoji od riječi ili riječi koje sadrže glavnu ideju. Uz to, može imati komplemente, odnosno riječi koje određuju ili ograničavaju proširenje jezgre (determinativni komplement), koje naznačite njegove kvalitete (kvalificirajući dodatak) ili usput objasnite nešto o tome i idite između zareza (dopuna objašnjenje).
Predikat također ima svoju jezgru (koja je predikativni glagol ili kopulativni glagol sa svojim atributom), sjedište temeljne ideje predikacije. Zauzvrat, može imati komplemente: onaj koji izravno prima radnju naznačenu glagolom i koji je izvršio subjekt (izravni objekt); onaj koji ukazuje na kraj, štetu ili korist od verbalne radnje (neizravni objekt); i onaj koji ukazuje na okolnosti vremena, mjesta, načina, tvrtke, količine, instrumenta, uzroka, argumenta itd., u kojem se izvršava ono što je naznačeno glagolom (okolna dopuna).

Sinteza i primjer:

Molitva: Ovaj dobri učenik, moj prijatelj, pažljivo piše pismo svom učitelju.