Zakoni nasljeđivanja koje je formulirao Mendel

Osnovna struktura vrste prenosi se s koljena na koljeno zbog skupa kemijske upute kodirane u DNA koju pojedinci dobivaju putem svojih spolnih stanica roditelji; tako djeca nalikuju roditeljima i to je poznato kao nasljeđivanje. Međutim, između jedinki vrste ponekad postoje jedva primjetne razlike ili manifestacije znatno se međusobno razlikuju, te su razlike ono što je poznato kao varijacija, to jest, pojedinci to nisu identičan.
Fizičke karakteristike pojedinaca, odnosno ono što se može vidjeti ili izmjeriti, nazivaju se fenotipom, a to je fizički izraz ili način na koji se očituje nasljedni karakter. Npr.: boja kože, oči, visina, fiziologija općenito.
Da bi se fenotip mogao manifestirati, stanice moraju imati genetske upute naslijeđene od roditelja, odnosno genetski sastav pojedinca ili genotipa.
Gamete (rezultat mejoze) imaju haploidan broj kromosoma i tijekom oplodnje se pare i tvore zigotu, koja ima diploidni broj kromosoma ili normalan broj vrsta, tako da u somatskim stanicama jedinki (stanice normalan negetički), genotip je predstavljen parovima homolognih kromosoma koji dijele identično mjesto za isto lik.

Svaki član genskog para naziva se alelom. Ako su aleli identični, kaže se da je pojedinac koji ih posjeduje homozigotan u tom karakteru, a može biti homozigotni dominantan ili homozigotno recesivan. Suprotno tome, za jedinku koja u genotipu nosi suprotne ili kontrastne alele neke osobine kaže se da je heterozigotna ili hibridna.
Austrijski otac Gregorio Mendel pokušao je odgonetnuti komplicirano znanje nasljedstva eksperimentirajući s biljkom.
A da bi izbjegao rizik od dobivanja sumnjivih rezultata, odabrao je biljku koja je imala slijedeće karakteristike: Ima konstantne diferencijalne znakove; Hibridi, tijekom razdoblja cvatnje, moraju biti zaštićeni od utjecaja stranog peluda. Hibridi i njihovo potomstvo ne bi smjeli predstavljati probleme s plodnošću u sljedećim generacijama. Za sve se to odlučio za rod Pisum, budući da ima svojstva koja je smatrao potrebnim.
Konačno, za svoje eksperimente, Mendel je odabrao sedam likova koji su mu, imajući kontrastne alele i lako uočljivi, pomogli da razumije proces nasljeđivanja.
Za početak svojih eksperimenata dopustio je samooplodnju nekoliko generacija, što je pogodovalo postojanosti likova stvaranjem čistih linija (homozigotnih).
Također je nastavio provoditi uzajamno križanje između kontrastnih biljaka, vodeći računa da biljka koja je izvorno dala jajne stanice za oplodnju kasnije peludna zrna, što mu je omogućilo da shvati da su rezultati uvijek isti, bez obzira da li biljke daju jajne stanice ili zrna pelud.
Analizirajući rezultate svojih prvih križanja, shvatio je da su karakteristike odabrane s obzirom na veličinu stabljika, neke biljke imale duge stabljike i drugi su bili kratki, ali nije bilo između, što mu je omogućilo da pretpostavi da nasljedne osobine postoje kao pojedinačni faktori i da se njima može manipulirati potomstvo. Trenutno su ti nasljedni čimbenici poznati kao geni.
Njegova su zapažanja ugrađena u dva zakona: zakon segregacije i zakon neovisne distribucije.