Definicija formalne etike

Na našem jeziku označavamo kao etika na sve što je pravilno ili vezano uz ovu granu filozofija što je s moralnost ljudskih djela i to će nam u skladu s njihovim okolnostima omogućiti da ih kvalificiramo kao dobre ili loše.

Također, koncept etike označava sve što se pridržava moralni i na dobro tradicije i na niz normi koje reguliraju odnos ili ponašanje u određenom kontekstu kao što su medicina, pravo, novinarstvo, između ostalih profesionalnih aktivnosti.

Unutar golemog svemira etike možemo pronaći razne aspekte i struje koji su usput razrađeni i predloženi. kroz povijest različitih filozofa, u nastavku ćemo se osvrnuti na formalnu etiku koju je predložio veliki njemački filozof Immanuel Kant.

Formalna etika ili kantovska etika prije svega promiču slobodu, dostojanstvo i dobru volju

The Formalna etika, je ono što je poznato kao Kantovska etika, u znak poštovanja prema svom pogonu, Njemački filozof Immanuel Kant.

Što se tiče povijesti etike i teorije znanja,

u XVIII stoljeću, dogodit će se raskol pojavljivanjem na sceni njemačkog filozofa Emmanuela Kanta, s jedne strane, zbog njegove kritike razuma čist i s druge strane jer se njegov prijedlog formalne etike zasigurno suprotstavio materijalnoj etici Trenutno.

Vaš etički prijedlog promiče slobodu i dostojanstvo svih ljudi prije svega. Kant je tvrdio da je objektivno dobro a dobra volja, ostatak stvari koje obično smatramo vrijednima, poput inteligencija, vrijednost, bogatstvo, između ostalog, nisu, a mogu čak postati opasni za čovjeka kad prevlada kriva volja.

Bitne značajke

Prema Kantu, čovjek ima i razum i instinkt, u međuvremenu razum nema samo teoretsku već i praktičnu funkciju čiji je cilj tražiti moralno dobro.

Sada, prema Kantu, razum teško može nekoga usrećiti, jer će mudar čovjek, polazeći od svog intelekta, brzo otkriti smrt, bolest, siromaštvo, među ostalim neugodnim situacijama, dok dobra djela koja proizlaze iz praktičnog razloga to ne čine dovesti do sreće, iako je moguće da najjednostavniji čovjek pronađe sreću bez potrebe za razumom i samo svojim pukom instinkt. Stoga Kant tvrdi da da je kraj čovjeka upravo sreća, priroda nas ne bi obdarila praktičnim razlogom da donositi prosudbe koje ne vode ka sreći, tada je činjenica da je čovjek bio obdaren tim razlogom za mnogo viši cilj od sreća.

Iz gore navedenog otkriva se da se moralni činovi ne mogu ocjenjivati ​​na temelju njihovih rezultata jer nisu izabrani da bi nešto postigli već sami po sebi, jer rezultat Čin koji se smatra dobrim može biti štetan, ali u svakom će slučaju i dalje biti dobar, jer za Kanta najvažnija stvar u moralnom činu prolazi kroz ono što kreće se.

Sljedeći relevantan koncept u kantovskom prijedlogu je kategorički imperativ, koja su to djela kojima zapovijeda dužnost; Taj će imperativ uvijek vladati, ali bez ikakvog kraja, samo iz poštovanja dužnosti, stoga će čovjek koji ga slijedi, sposoban zapovijedati sebi, biti slobodno biće.

Baš onako kako je to zamišljeno zakon Moral ne može imati ništa empirijsko, kategorički imperativ ne može ga sadržavati, već samo oblik morala.

Kant je volio reći o tome da se mora postupati u skladu s maksimom na takav način da istovremeno možete poželjeti da to postane univerzalni zakon; Također je preporučio da se ponaša kao da maksimalnim djelovanjem svojom voljom postaje univerzalni zakon prirode; i na kraju rekao je da je potrebno djelovati tako da se čovječanstvo koristi i u osobi jednog i u čovjeku drugog, uvijek kao cilj, a nikada kao sredstvo.

Nijedan od Kantovih prijedloga nije imao veze s iskustvom, već se odnosio samo na oblik morala. Nikad drugome nije rekao kako bi se trebao ponašati konkretno i ekspresno, niti se zalagao kao jedini Pravilo, niti je promovirao bilo kakvu sebičnu svrhu.

Naglasio je univerzalnost naših postupaka i uvijek privilegiranje onoga što imamo volja određuje, čineći time slobodu i autonomiju ljudi koji odlučiti.

Za njega volja ne može biti podložna niti jednom elementu iskustva, a još manje, ona mora biti slobodna i imperativ koji ima onaj koji ima Misija njegovog reguliranja ne promiče nikakvo ponašanje, jer se volja mora dati sama po sebi kao standard ponašanja, dajući mu apsolutni karakter autonomno.

Ono što je Kantovu etiku razlikovalo od ostatka etike jest fokus na oblicima etičkih odluka.

Teme iz formalne etike